Dijabetes ( Diabetes Mellitus) je oboljenje koje nastaje usled nedovoljnog lučenja ili delovanja insulina. Insulin je hormon koji se stvara u žlezdi gušterači – pankreasu, i odgovoran je za pravilan metabolizam ugljenih hidrata tj šećera.
Bez insulina uneti šećer u organizam, putem hrane, se ne može preneti iz krvotoka do ćelija, što se ispoljava kao porast šećera u krvi.
Po kriterijumima SZO dijabetesom nazivamo stanje kada je količina šećera u krvi ( glikemija našte, nakon 10 sati gladovanja) veća od 7.0 mmol/L .
Referentna vrenost jutarnje glikemije na prazan stomak je od 3,6 do 6,1 mmol/L.
Simptomi dijabetesa
Dijabetes ( šećerna bolest ) se manifestuje karakterističnim simptomima:
- Izražena žeđ;
- Učestalo mokrenje;
- Gubitak telesne mase uprkos često povećanom apetitu i pojačanom kalorijskom unosu nrane;
- Brzo zamaranje i osećaj malaksalosti.;
- Mučnina;
Većina obolelih ima izražene sve ove navedene karakteristične simptome. Međutim kod simptoma koji nisu izraženi, bolest se otkrije slučajno pri nekom od kontrolnih pregleda.
Neki od simptoma dijabetesa ( ne toliko karakteristični ) su i:
- Pojačana potreba za slatkim;
- Svrab na polnim organima;
- Promene na koži ( čirevi, svrab na koži, perutanje);
Ako imate neki od ovih simptoma, potrebno je da obavite osnovne laboratorijske analize krvi i analizu urina.
Test opterećenja glukozom – ispitaj sklonost ka šećernoj bolesti
Postoji poseban test pomoću kojeg se ispituje sklonost ka šećernoj bolesti. U pitanju je „Test opterećenja glukozom“ ( gde je glukoza = šećer). Medicinska skraćenica za ovaj test je OGTT ( oralni glucose – tolerans test).
Ovaj test se izvodi primarno ako postoje gore navedeni simptomi i kod pacijenata kod kojih je analizom krvi i urina utvrđen nivo jutarnje glukoze ( glukoze našte nakon 10 sati gladovanja ) između 6,1 do 6,9 mmol/l i više.
O pravilnoj pripremi za izvođenje testa i samom toku testa pročitajte ovde.
Prevencija dijabetesa i bolji kvalitet života
Dijabetes se smatra hroničnim oboljenjem. Merama prevencije i menjanjem životnim navika obolelih, dijabetes se može kontrolisati i smanjiti mogućnost komplikacija, koje prate život sa ovom bolešću.
Primarna prevencija uključuje promociju zdravog načina života ( smanjenje gojaznosti) uz kvalitetno izbalansiranu ishranu i umerenu redovnu fizičku aktivnost.
Na izmenu prehrambenih navika se posebno stavlja akcenat jer su rezultati naučnih istraživanja pokazali, direktnu vezu između gojaznosti i dijabetesa tipa2.
Takođe, kod prevencije akcenat se stavlja i na :
- Redovne godišnje sistematske preglede;
- Izbegavanje stresa;
- Redovna fizička aktivnost ( bar dva puta nedeljno);
- Izbegavanje brze hrane, gaziranih pića i industrijskih slatkiša.
Život sa dijabetesom – preuzmi kontrolu. Sprečavanje nastanka komplikacija i napredovanja dijabetesa
U slučaju da je kod pacijenta uspostavljena dijagnoza dijabetesa, sekundaran prevencija podrazumeva edukaciju o zdravom načinu života i primeni optimalne terapije. A sve sa ciljem da se bolest drži pod kontrolom i izbegnu komplikacije.
Smatra se da kontrola telesne mase ( svakodnevno vođenje računa o ishrani uz redukciju gojaznosti) i umerena fizička aktivnost mogu da spreče pojavu dijabetesa tipa2 , kao i smanje moguće komplikacije , kao što su: rizik od srčanog udara, moždanog udara, pojavu rana na koži ili ozbiljno pogoršanje vida ( pojava kataraktre, glaukoma, dijabetičke retinopatije, demencije, popuštanja funkcije bubrega,…).
Umerena redovna fizička aktivnost se preporučuje osobama sa povećanim rizikom od oboljevanja ali i već obolelima.
Efikasna evaluacija toka bolesti i bolesnika podrazumeva redovne kontrole bolesnika. Stalno praćenje nivoa glukoze u krvi i urinu, holesterola i triglicerida u krvi kao i nivoa krvnog pritiska.
Ukoliko u vašoj okolini imate osobu obolelu od dijabetesa, evo šta morate da znate.
Sa dijabetesom ne živi samo obolela osoba već i njoj bliske osobe. Za obolele je jako važno da se upoznaju sa svojom bolešću, kako bi je kontrolisali na pravi način.
Pored toga postoji nekoliko bitnih situacija i pravila koja i najbliži obolelih treba moraju da znaju i da adekvatno na njih odreaguju.
Hiperglikemija- Visok nivo šećer u krvi
Simptomi: nervoza, pojačana glad i žeđ, malaksalost, bolovi u mišićima, glavobolja, …
Potrebno je obratiti se lekaru radi pomene u dozi insulina ili tabletiranog leka. Izmena u ishrani ili načinu života. Redovna samokontrola obolelog.
Usled neadekvatnog delovanja na vidne simptome hiperglikemije, može doći do ketoacidoza – Pojava acetona u urinu.
Simptomi ovog stanja su: pojačano mokrenje i žeđ, zamućen vid, diboko disanje, bolovi u stomaku ( naročito kod dece), pomućena svest, mučnina i povraćanje, jak zadah , gubitak svesti ( pad u komu).
Hipoglikemija – Nizan nivo šećera u krvi
Simptomi: glad, drhtavica, obilno znojenje, strah i nervoza, nerazgovetan govor, i dr.
Dati osobi šećer i vodu, sok ili bilo koji drugi slatkiš.
Važna napomena: Postiji rizi u ovakvim situacijama od padanja u nestvest obolelog ( hipoglikemijska koma). Reagovati sa hitnim ubrizgavanjem u mišiće ruku ili nogu injekcije glukagona. Glukagon omogućava oslobađanje dodatne glukoze nazad u krvotok, podižući nivo šećera u krvi.
Članak Dijabetes – simptomi, dijagnostika, prevencija i kontrola šećerne bolesti se pojavljuje prvo na Beo-Lab Laboratorije.
Izvor: Beo-Lab, http://www.beo-lab.rs,